Praznik Svetog mučenika Đorđa Slavonskog, slava Paraklisa u Slavonskom Brodu, i Svetog sveštenomučenika Joanikija Crnogorskog, toržestveno su proslavljeni u srijedu 17. juna. Njegovo Preosveštenstvo Vladika pakračko-slavonski gospodin Jovan u prisustvu klira naše Eparhije ovim povodom služio je svetu Liturgiju u Brodu.
Preosveštenom Vladici sasluživali su: protojerej-stavrofor Đorđe Teodorović, paroh pakrački, protonamjesnik Dragan Gaćeša, paroh slatinski, jeromonah Dimitrije, nastojatelj manastira Pakra, jerej Jovica Gačić, paroh virovitički, jerej Ognjen Tendžerić, paroh u Novoj Gradišci, i protođakon Milan Tomašević.
Vjerni narod parohije u Slavonskom Brodu molitveno se okupio i ovom prilikom da sa svojim arhipastirom proslavi krsnu slavu i svog patrona. Nakon pročitanih odjeljaka iz Svetog Pisma, Preosvešteni Vladika se vjernima obratio prigodnom besjedom čestitajući im slavu i govoreći o životima i djelima ova dva Božija ugodnika, sveštenomučenika, koji su bili progonjeni i živote svoje položili svjedočeći vjeru pravoslavnu.
Nakon pričešća svetim Darovima kome je pristupilo mnogo prisutnih, Vladika je sa sveštenstvom i domaćinom slave presjekao slavski kolač i osveštao slavsko žito.
Poslije svete Liturgije upriličeno je posluženje u parohijskoj sali, gdje su vjerni sa svojim Vladikom proveli još neko vrijeme u ugodnom razgovoru.
Sveti sveštenomučenik Đorđe rođen je 6. februara 1911. godine u Pakracu. Nižu gimnaziju završio je u Novoj Gradiški, a bogosloviju u Sarajevu. Rukopoložen je 25. maja 1934. godine u Pakracu. Službovao je u parohijama u Majaru i Bolmačama, odakle je 1940. godine premješten u Našice gdje ga je zatekao Drugi svjetski rat. Njegovo stradanje zabilježeno je u djelu Viktora Novaka „Magnum krimen“ (Zagreb 1948, str. 641–642):
„Noću 17. juna 1941. godine upao je u stan sveštenika Bogića Feliks Lahner, mlekar iz Našica, sa još dvojicom ustaša i pozvao ga da odmah pođe sa njima na saslušanje. Bogić se pokorio toj naredbi i ušao u kola koja su čekala pred njegovim stanom i odmah krenula u pravcu polja. Tako je dovezen do jednog pašnjaka izvan Našica, kod kapele svetog Martina, gde je i ubijen, pošto je prethodno stavljen na velike muke. Ustaše su ga vezale za jedno drvo i rezale mu i sekle uši, nos, jezik i bradu sa kožom. Posle ovoga iskopali su mu oči, psujući ga najpogrdnijim izrazima. Napokon mu je jedan ustaša rasporio grudi i trbuh i izvadivši creva zamotao ih oko vrata. Tada je tek sveštenik Bogić potpuno klonuo, te su ustaše presekle konopac kojim je bio vezan za drvo i on je pao na zemlju, gde su ga najzad dotukli iz pušaka. Za mučeničko stradanje glavni krivac je rimokatolički sveštenik iz Našica Sidonije Šolc. Jedan od svedoka je izjavio: „On (fra Šolc) je na najzverskiji način dao ubiti našeg mjesnog paroha Đorđa Bogića. Izveli su ga iz stana u pola noći i iskasapili ga…“ Telo sveštenika Đorđa ostalo je na tom mestu celu noć i sutra do popodne. Oko 16 časova naređeno je Ciganima da ga odvezu u koloniju Brezik i sahrane na groblju.“
Na redovnom zasijedanju Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve 1998. godine, protojerej Đorđe Bogić, paroh iz Našica, proglašen je za sveštenomučenika i unijet kao sveti u Imenoslov Srpske Crkve.