Prepodobni ispovjednik i mučenik Hristov Visarion Saraj rođen je 1714. godine u mjestu Majdan u Bosni, od roditelja Maksima i Marije. Kršteno mu je ime bilo Nikola. Još od djetinjstva bio je pobožan i naklonjen povučenom i molitvenom životu. U svojoj osamnaestoj godini otišao je u Svetu Zemlju da posjeti Sveta Mjesta. Tamo se u manastiru Svetog Save Osvćenog zamonašio i dobio monaško ime Visarion. Po povratku iz Svete zemlje, posjetio je manastire Svete Gore. Po povratku pak u svoju otadžbinu, stupio je u manastir Pakru u Slavoniji, gdje je kao đakon služio sedam godina. Tu je bio rukopoložen i u čin sveštenika. Ovdje se prepodobni Visarion pročuo po narodu po svom pobožnom i svetom životu, a takođe i po tome što je divno i slatkorječivo propovjedao riječ Božju. Pokrenut ljubavlju prema onim mjestima gdje je živjeo i propovjedao Gospod njegov, prepodobni je zatim još jednom posjetio Sveta Mjesta, pa se vratio među svoj pravoslavni narod da svjedoči i propovjeda Hrista Raspetoga i Vaskrslog. U to vrijeme pravoslavni narod na Balkanu, osobito na teritoriji Austrougraske monarhije, stradao je veoma od rimokatoličke unijatske propagande. Srpski patrijarh Arsenije IV Jovanović (1726-1748), videći propovjedničku i ispovjedničku u vjeri sposobnost svetog Visariona, pošalje ga (poslije godine 1742.) u Banat i Transilvaniju da tamo svojim propovjedima i svijetlim primjerom podrži pravoslavne u odupiranju unijatskom nasilju. Prepodobni Visarion je shvatio ovaj posao kao od Boga povjerenu mu misiju i sa apostolskom revnošću je štitio pravoslavnu vjeru i narod u Erdelju i Transilvaniji. Putovao je iz mjesta u mjesto, iz sela u selo i svuda propovjedima podržavao pravoslavni živalj da ostanu vjerni vjeri otaca svojih. Narod je njegove propovjedi osjećao kao silne i spasonosne, ispunjene blagodaću Božijom, a njega kao poslanika došavši od Boga. Zato je u mnogim mjestima bio dočekivan sa velikim narodnim litijama, sa upaljenim svijećama, kadionicama i crkvenim zvonima.
No zavidljivac đavo, neprijatelj spasenja ljudskog i protivnik vjere pravoslavne, ubrzo je preko svojih slugu, rimokatoličkih vlasti u Erdelju, učinio da svetog Visariona hazburgovci uhvate i zatvore u tamnicu. Prepodobni bi zatvoren najprije u grad Sibin (oko 1744.), gdje bi ne malo mučen, a zatim prođe i kroz tamnice u Devi, Temišvaru i Raabu, pa naposljetku bi bačen u stravičnu tamnicu Kufštajn u Tirolskim planinama (u Austriji). Iznuren raznim patwama i mukama za Hrista i za Pravoslavlje, prepodobni u ovoj tamnici i umre, predavši mirno ispovjedničku dušu svoju u ruke Gospoda svoga. Njegovo sveto ime i ispovjedništvo bilo je poštovano od pravoslavnoga naroda još za života, a po mučeničkoj končini njegovoj za Pravoslavlje, svi ga smatrahu za svetitelja. Zbog toga je Rumunski sveti Sinod uveo prepodobnog Visariona u kalendar svojih svetitelja (28.februara 1950.g.), a tako isto i Sveti Arhijerejski Sabor Srpske Pravoslavne Crkve (14.juna 1962.g.).
TROPAR gl. 3. podoben – Djeva dnes –
Borče za pravoslavlje, anđelskom trubom budio si u dušama vernih smelost, da ispovedaju pravu veru, hranivši narod istinom i jasnom naukom. Velika su bila dela truda tvojega, velika usrdnost za propovedanje, veliki je bio i plod tvoje pravedne borbe, uvek pominjani vojniče Hristov, sveti Visarione.
KONDAK gl. 4.
Sagledavši danas sve naše nevolee, s neiskazanom radošću slavimo uspomenu na tebe, prehvalni zaštitniče Pravoslavlja. Budući naoružan silom Hristovom, požnjeo si slavne pobede za pravoslavni narod. Bio si pravi Nebeski vesnik i pretrpeo si mučeničko stradanje, sveti Visarione.